Nije Važno!!

Sada vise nije vazno gdje sam ja, a gdje si ti.Vazno je samo ono sto smo skupa gradili, polako,ali sigurno. Kao kocku po kocku davali smo dio po dio nase ljubavi, postovanja, razumijevanja, hrabrosti i zelje da bi stvorili nesto veliko, neunistivo i neponivljivo... Mi zajedno, ti i j, obicni smrtinci... Kako smo samo naivni bili i previse sigurni u sebe. Sta smo stvorili ni sam ne znam, mozda nesto sto se lahko zaboravlja, nesto sto nije vazno, ali ostavlja dubok trag u covjeku, kvari njegov do tada miran san i pomaze da izgubi vjeru u sebe, u ljubavi druge.. Znam da nema nas i da je sve otislo one kisne ljetne noci... Nestalo i pretvorilo se u sjecanje, ali nikad u zaborav. Nisam zeleo pustiti suzu, otkrili bi me, otkrili bi moju bol i ceznju za tobom. Suzu koju nisam pustio te noci vjecno me prati poslije tog, polahko ubijajuci i mene i ono moje, do tada neunistivo „JA“. Nije nam bilo sudeno, koga da krivim za to? Tebe ili sebe, sudbinu ili druge? Sebe , jer sam ti dao isuvise sansi isuvise ti prastao gresku za greskom , ili tebe , jer me nikad nisi dovoljno voljela. Nisu vise vazne rijeci koje smo jedno drugom govorili, vise nije vazan „onaj svijet“ koji smo stvorili zajedno, u kojem smo bili samo ti i ja i koji je mozda podignut u vrtlogu zelja, mozda... Sada su vazniji oni drugi koji su pomogli da ga srusimo... Ostao sam bez tebe, otisla si zauvijek i sa sobom odnela dio mene, dio zbog kojeg nikad vise necu voljeti, niti vjerovati u druge, ali mozda je i tako bolje. Doci ce i bolji dani i sve ce da bude vazno, iako cu te ja uvijek...ma to i nije vazno...

 Rešid (Rešo)